Modra špilja

Godine 1884. bečki slikar Eugen barun Ransonnet otkrio je svijetu Modru špilju na Biševu. Njegovo otkriće označilo je početak turizma u Dalmaciji, a Modra špilja postala je od tada nezaobilazna atrakcija Jadrana. Od 1951. zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode. Modru špilju karakterizira svjetlosni fenomen koji nijednog posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. Ransonnet piše da taj bogati izvor svjetla daje stijenama, veslima i drugim predmetima pod vodom srebrno plavkasti sjaj kao u špilji na Capriju i sa svih strana obasjava prozračni kameni sprud, tako da izgleda kao dvorac nekog morskog boga. Geološka istraživanja špilje u 2019.g. pojasnila su svjetlosni fenomen. Naime na dnu Modre špilje u predjelu potopljenog ulaza i u prostoru dna velike dvorane prevladava pješčano dno svijetložućkaste boje. Tijekom prijepodneva, kada sunce s istoka obasjava pješčano dno kroz potopljeni ulaz u Modru špilju, svjetlost se u velikoj mjeri reflektira od pijeska (koji je svjetliji od okolnih stijena Modre špilje koje imaju biogeni obraštaj) te obasjava unutrašnjost špilje. Uz potopljeni ulaz, špilja ima još dva ulaza, morski i kopneni. Ovu polupotopljenu morsku špilju naseljavaju brojni organizmi koji žive u polutami. Prilikom istraživanja u 2019.g. u Modroj špilji zabilježeno je 119 svojti morskih organizama od čega 5 zakonom strogo zaštićenih.