Područje Viškog arhipelaga sastoji se od otoka Visa te njemu pripadajućih okolnih otočića – Biševa, Svetog Andrije, Brusnika, Jabuke i Palagruže.
Geološki, to je najatraktivnije područje Jadrana sastavljeno od najstarijih i najmlađih formacija stijena. Dijelovi Viškog arhipelaga izgrađeni su od vulkanskih stijena. Takve stijene jedinstvene su na Jadranu i lako se razlikuju od ostalih jadranskih otoka koji su pretežno građeni od sedimentnih stijena.
Za specifičnost ovoga područja pomorci su znali od davnina. Plovidbom pokraj vulkanskih otočića Jabuke i Brusnika igla kompasa odstupala bi od sjevera te je tako predstavljala nesigurnost i potencijalnu opasnost na moru.
U mezozoiku, krajem doba dinosaura, odnosno početkom kenozoika i doba sisavaca, Biševo je bilo smješteno u tropskom pojasu usred pradavnog oceana Tetisa. Bilo je dio malog kontinenta koji se nalazio između Europe i Afrike kojeg nazivamo Jadranska karbonatna platforma. Taj mali kontinent bio je prekriven plitkim i toplim morem koje je obilovalo životom i brojnim organizmima. U lagunama tog tropskog mora, ukopani u mulj, živjeli su školjkaši rudisti. No, udar asteroida prije 66 milijuna godina zapečatio je sudbinu ovih praživotinja zajedno s dinosaurima. Sedimentni slojevi Biševa izgrađeni su od brojnih ljuštura i ostataka tih organizama.
Kasnijim sudarom Jadranske karbonatne platforme i Europe ti sedimenti tektonski su se izdigli, čime su stvorene Dinaridske planine i današnji otoci Viškog arhipelaga.
Od milijuna karbonatnih ljušturica sitnih praorganizama (foraminifera), algi, ježinaca i školjaka te njihovih krhotina nastao je fini pijesak. Tijekom kvartara, kada je more bilo i do 140 metara niže nego danas vladalo je suho i hladno ledeno doba. Vjetrovi su sa tadašnjih stepa napuhivali pijesak na okolna brda, današnje otoke, pa su tako stvorena polja na kojima raste najkvalitetnija vinova loza i prekrasne biševske pješčane plaže. Pijesak su u periodu izdizanja razine mora nosile morske struje, stvarajući prudove. Zrnca pijeska naknadno su povezana iskristaliziranim karbonatnim cementom čime je nastala čvrsta stijena – vapnenac. Vapnenci nastali u paleogenu, geološkom razdoblju u kojem dominiraju sisavci, tako su najmlađe stranice kamene „knjige“ Biševa.
Kamenu „knjigu“ Biševa, posljedice silovite dinamike u Zemljinoj kori, možemo najbolje iščitati u zaleđu Modre špilje. Uslijed djelovanja tektonskih sila iz dubine Zemlje i sporog pomicanja velikih blokova gornjih dijelova Zemljine kore, došlo je do lomljenja stijena te kretanja blokova duž tako nastalih lomova – ravnih površina koje nazivamo rasjedi. Tragovi tektonskog kretanja odnosno struganja bloka Modre špilje o glavnu masu stijena otoka Biševa vide se na uglađenoj rasjednoj plohi koju nazivamo paraklaza ili gorsko zrcalo. Taj rasjed siječe stijene pa ga možemo pratiti od južnog ulaza u Modru špilju do sjevernog uskog prolaza između obale i otočića kojim plove barke s posjetiteljima.
Sama Modra špilja vjerojatno je nastala selektivnom erozijom (abrazijom) tijekom međudjelovanja tektonskog (dijapirskog) izdizanja otoka i promjena morske razine nakon ledenog doba. Naime, stijene nastale za kopnene faze mekše su od okolnih karbonata, a upravo se taj horizont odnosno stranica kamene “knjige” pretpostavljeno nalazi u razini potopljenih dijelova Modre špilje. Snažni valovi su za jakih južnih vjetrova udarali u te mekše stijene i izdubili veliku rupu u njima – današnji geomorfološki fenomen, Modru špilju. Ove stijene i danas su pod utjecajem snažnih vjetrova i valova koji ih klešu.
Ljudi su od prapovijesti iskorištavali stijene. Na Biševu tako nalazimo razne vrste vapnenaca koji se pojavljuju u različitim oblicima – kao masivni, debeloslojeviti, nodularni (bubrežasti) i pločasti, pa se takav prirodni materijal koristio za gradnju kuća i drugih objekata na otoku. Na zaravnjenom dijelu otoka nalazi se polje s najvećim istoimenim naseljem na otoku. Crkva Svetog Silvestra najznačajnija je građevina na otoku, a izgrađena je od raznih vrsta pomno biranog biševskog kamena (blokovi, blokete i ploče). Druga značajna građevina na otoku, nekadašnja škola, sadašnji Centar za posjetitelje Modra špilja – Biševo, također je izgrađena od autohtonog biševskog kamena.
Osim za gradnju, stanovnici su upotrebljavali razne vrste geoloških podloga za različite nasade, čiji su plodovi omogućavali život na ovom udaljenom otoku. Zbog specifične geološke podloge, najkvalitetnije tlo razvijeno je baš oko Polja s kojeg se pruža prekrasan pogled na otok Svetac, a najljepši je u proljeće kad se makija pretvara u cvjetnu oazu.
